Dragi vjernici, braćo i sestre,
današnjom, takozvanom Gluhom nedjeljom, započinjemo slavlje muke i smrti našega Gospodina: „Iz ljubavi za svijet on se predao u smrt.“ O čemu ćemo razmišljati slijedećih tjedana kad budemo s njim u vrtu smrtnoga straha, u pratnji na njegovu križnom putu, a na Veliki petak: „Gledat će onog koga su proboli“ (Iv 19,37). To se dogodilo „za nas“. Umro je da bismo mi živjeli u nadi. Za ovo mu želimo zahvaliti. Jedna mogućnost zahvaljivanja je sigurno pomoć što ju pružamo radi Krista, onima koji su gladni, nemoćni, bolesni, osamljeni, svojoj braći i sestrama potrebnima naše ljubavi.
U evanđelju ove nedjelje nalazimo mnogo stvari, ali ovaj puta zasigurno ne "simbolički" način govora. Ovdje se radi o smrti. Nije to neka simbolična smrt, nego stvarna smrt. Umro je Lazar, brat Marte i Marije i veoma drag Isusov prijatelj, To je prijateljstvo jednako stvarno kao i Lazarova smrt. Oboje zapravo jasno potvrđuju kako se Isus ne uspijeva uzdržati od suza. Kad bi njihovo prijateljstvo bilo pretvaranje i ako bi Lazarova smrt bila samo simbolična, kakav bi onda smisao imao plakanje? Svi prisutni dobro su svjesni da se u ovakvoj situaciji, ljudski, nema što reći. Plače također onaj za koga se mislilo - barem do sada - da će se čovječanstvo, zahvaljujući njegovoj moći liječenja bolesti, smirivanja oluja i umnažanja hrane, napokon uspjeti osloboditi od svih onih tragedija koje se neprestano donose u stvarnost s kojom se nitko ne želi suočiti: smrt.
Isus je razočarao napeta očekivanja . Samo Marta ima hrabrosti (ili možda prilično iskreno povjerenje) reći Isusu naglas ono što svi misle: "Da si bio ovdje, Lazar ne bi umro!" ... "Za što je onda Sin Božji došao na zemlju ako ne intervenira kad im je najpotrebnije ?!" To su naša razmišljanja, ali i mišljenja ljudi koji su prisutni ne samo ispred Lazarova groba, nego općenito pred brojnim patnjama, nepravdama, bolestima i tragedijama koje se ne prestaju razmnožavati na licu zemlje, sada, kao i tada.
Evanđeoski događaj s Lazarom ima sretan završetak. Ali mnoge smrti nedužnih ljudi, a nadasve u ovom razdoblju koronapandemije koje proživljavamo, nipošto nemaju! Gdje je, dakle, ta apsolutna novost koju je donio Isus ?! Odgovor se ne nalazi u ovom nedjeljnom evanđeoskom odlomku. Naime, iako je Lazar uskrsnuo, u starosti se morao ponovno suočiti sa smrću.
Odgovor na najteže pitanje ljudskog srca nalazi se u onome što će nam Evanđelje reći sljedeći tjedan. Nalazi se u Isusovoj agoniji, u njegovoj ljubaznoj brizi za učenike unatoč njihovoj ravnodušnosti, u njegovom bezuvjetnom prepuštanju Očevoj volji, u njegovoj smrti na križu i nadasve u njegovom uskrsnuću.
Stvarnost Isusove smrti i uskrsnuća je konačni odgovor na sva naša patnja i poraza i ključ za razumijevanje svih mogućih oblika smrti: smrt neće više imati zadnju riječ. Umjesto predstavljanja apsurdnog poraza, smrt, s Isusom, je samo prijelaz do konačne pobjede. Zbog svega toga bol koja nas pritišće ne promatra se više kao besmisleni teret, već kao mogućnost hodanja istim putem kojim je prošao Isus. Ne sami, nego uvijek s njime. I kao što je njegov put otvorio neizmjerno vrelo milosti za cijelo čovječanstvo, tako će i naši križni putovi patnje otvoriti vrata milosti za sve, čak i za one koje ne poznajemo.
Nakon ove nedjelje, živjeti ćemo Sveti Veliki tjedan i Uskrs, doista neuobičajeno i bez našeg zajedničkog sastajanja i sudjelovanja u Bogoslužju, u liturgijskim obredima Crkve, međutim, za našu vjeru ostaje sigurnost: Krist je svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijedio smrt i darovao nam vječni život. On je Gospodar života - i to unatoč zatvorenim crkvama, privremeno odgođenim slavljima, svima vama i svima onima koji su vama dragi i mili posebni pozdrav Sretna posljednja nedjelja korizme i dobra priprema za Uskrs! ... Za nas kršćane nije to samo nada, već i vjera!
Molitva:
O Bože, Oče vječnoga života,
ti nisi Bog mrtvih,nego živih
i poslao si svoga Sina,glasnika života,
da istrgne ljude iz kraljevstva smrti
i dovede ih do uskrsnuća.
U krštenju si me preporodio na novi život.
I sada želim obnoviti svoju privrženost tebi.
Odričem se grijeha ,
da živim u slobodi djece Božje.
Odričem se zavodljivosti zla ,
da me grijeh ne nadvlada.
Odričem se sotone,
začetnika i vođe grijeha.
Izmolimo Vjerovanje ....